S.Č. je zaposlena u JP „Pošta Srbije“. Pre desetak godina podigla je kredit. U švajcarcima. Nećemo opisivati njenu muku, već samo njenu odluku da prekine odnos sa derikožama. Rata joj je nekih 80% od plate. Komentar suvišan.

Svi znamo, da pre odobravanja kredita banke traže POTVRDU o zaposlenju. Kada dođe vreme za uplatu rate,  nekada zaposleni sam otplaćuje rate, a nekada firma gde je zaposlen vrši OBUSTAVU od zarade. Naravno firma ne sme da obustavlja rate bez SAGLASNOSTI zaposlenog. To je nužno zbog člana 123 Zakona o radu. Sasvim normalna zakonska norma koja štiti zaradu.

Zaposlena je smatrala da je zarada lična svojina i da ima pravo raspolaganja istom. Ustavom je zagarantovano mirno uživanje svojine, a ono se može ograničiti samo ZAKONOM. Osim ako ne radiš u Pošti. Onda i ne mora da bude tako. Zasad. Šta se to desilo? Nešto jako, jako (recimo) neobično.

Pošto je rešila da okonča mučenje, poslala je dopis obračunskoj službi. Tim dopisom ih je obavestila da povlači svoju saglasnost za dalje odbijanje od zarade. Iako je bilo suvišno, naglasila je da zabranjuje dalje odbijanje od zarade na ime rate za kredit. Namerava da svoj ugovorni odnos sa bankom razreši na sudu.

handshake  behind a solid white background.Great for any design.
end of relations(special f/x,made from my images)

„VERIFIKOVANA POTVRDA SA KLAUZULOM“

U Pošti su većali (neke dve nedelje) o tome kako da postupe. I rešiše. NEĆE. JOK. Ima da plaća. Zašto? Evo kako su objasnili.

Citiramo: „JP Pošta Srbije“ PJ … je za zaposlenu S.Č. popunila i VERIFIKOVALA Potvrdu o zaposlenju i Rešenje o administrativnoj zabrani“. Dalje stoji: „u navedenoj potvrdi zaposlena je svojim potpisom potvrdila da je upoznata sa sadržinom administrativne zabrane.“

U sledećem pasusu nailazimo na još interesantniji deo, gde kažu: „Takođe, u navedenoj potvrdi, u delu koji se odnosi na OBAVEZE JP „Pošta Srbije“, prikazane su KLAUZULE:

…… 4. Da ZABRANU nećemo skinuti sve dok ne dobijemo pismeni izveštaj da je kredit u celosti otplaćen.

Pre nego što nastavimo samo da obratimo pažnju na jedan, nama čudan detalj. Svi znamo šta je POTVRDA. To je jasno, ali ono što nije jasno je šta znači VERIFIKACIJA potvrde. Pošta jeste javna, mislim javno preduzeće, ali nema ovlašćenje da vrši verifikaciju dokumenata. To rade državni organi ili organi kojima je povereno vršenje javnih ovlašćenja. Pošta, ma koliko bila javna nema pravo da vrši verifikaciju. Pobogu, zar udaranje poštinog pečata nazvati verifikacijom!?

Sada dolazi još čudnije. Iz odgovora Pošte vidimo da ta POTVRDA ima i KLAUZULE!? Znamo da ugovori imaju klauzule, ali potvrda sa klauzulom…. Sad se nameće pitanje da li je to Pošta izdala POTVRDU o zaposlenju ili je stupila u neku vrstu obligacionog odnosa sa bankom. Po kom pravnom osnovu se Pošta obavezala banci?                                    Obzirom da nije navedeno,  pretpostavljamo da se pozivaju na svoje REŠENJE O ADMINISTRATIVNOJ ZABRANI. Kakav je to akt? Smatramo da je to rešenje po svojoj pravnoj prirodi DEKLARATORNO. Na osnovi njega ne nastaje niti prestaje neki pravni odnos. Njime se samo konstatuje ono što već postoji (saglasnost). Pravo Pošte da odbija ratu kredita, NASTALO je saglasnošću zaposlene. Obustava od zarade bila bi zakonita i bez tog rešenja, samo na osnovu saglasnosti zaposlene. Bez njenog potpisa to rešenje bi bilo jedno ništa.     

justiciaSUKOB ZAKONA I POTVRDE                                                               Iz dostupne dokumentacije, nismo videli koju bi sankciju pretrpela Pošta, ako prestane da vrši obustavu od zarade. Nije jemac zaposlenoj, već je samo vršila obustavu. Povlačenjem saglasnosti, prestao je da postoji pravni osnov za to poštino rešenje. Sada imamo situaciju da su u sukobu verifikovana potvrda sa klauzulama i član 123 Zakona o radu. Pošta nije izvršitelj, a koliko znamo nije ni u obligacionom odnosu sa bankom. Odakle joj pravo da se meša u ugovorni odnos banke i klijenta? U sukobu zakonske norme i Potvrde trebalo bi da nema dileme ko pobeđuje. U svakom slučaju, biće interesantno videti kakav će da bude stav SUDA po tom pitanju. Ne znamo kako u ovakvim slučajevima postupaju drugi poslodavci, a ako saznamo – pisaćemo.

J.J.